понедељак, 17. септембар 2018.

Inspiracija i akcija! Zasto krećem da blogujem?






Danas je 17.9.2018. godine.


Kao neko ko ume previše da se preispituje, veliki je korak započeti nešto novo. Danas sam svako preipitivanje stavila sa strane.

 Rešila sam da radim ono što volim i zbog čega zaboravim na vreme. To je za mene pisanje.

Ovaj blog nastaje kao splet okolinosti koje su me navele da razmislim o svom životu i onome što želim od njega. Smatram da je korisno povremeno usporiti i videti u kom pravcu želiš da se tvoj život odvija. Govorim sebi da ću na kraju svog života više žaliti za stvarima koje nisam uradila nego za onima koje jesam.

 Hoću da znam da sam slušala svoje srce i radila stvari zbog sebe, a ne zbog drugih. Da nisam sad napravila blog to bi bilo kao da sam rekla: "Da, živeću u strahu od tudjeg mišljenja, vi kontrolišete mene, moj život je u vašim rukama". Ali, pobedila sam sebe i svoje strahove. Moji izbori su samo moji izbori i ja sam odgovorna za njih. Kad kažem odgovorna, mislim na to da snosim svu lepu i onu manje lepu stranu ovog hobija.

 Želim da mojim rečima i razmišljanjima podstaknem nekoga da bude ono ko zaista jeste, bez stida i straha da neće biti prihvaćen. Hoću da pomognem ljudima da prihvate sebe i rade stvari koje osećaju da treba da rade.

 Neke od devojaka koje su mene inspirisale i ohrabrile da počnem sa blogovanjem, jesu http://www.andjelijastojanovic.com/ (Andjelija Stojanović) svojim tekstom: "Zašto baš ti treba da pišeš svoj blog iako to radi puno ljudi" i Havijera, svojim prvim videom u kome govori da je pobedila sebe

Andjelija(Stojanović, ne Grbović😂) je u svom tekstu rekla da iako ima toliko blogera, nekome baš treba da to čuje od tebe. Sve je već rečeno, ali način na koji budeš ti govorila, može nekome da pomogne. Zato želim da pustim svoj glas da se čuje. Neka i jednoj osobi pomogne da bar malo izmeni pogled na svet, ja ću biti presrećna.

 Biću iskrena, direktna. Takva sam i sa svojim prijateljima i ljudima koje volim. Reći ću ti istinu i znaću koliko će te boleti, ali znam da je ta istina vredna bola, jer se na kraju osvestiš. Više volim bolnu istinu nego zapakovanu laž. Nadam se da će moj blog čitati ljudi koji to cene.

 Verujem da je moja svrha povezana sa osvešćivanjem ljudi, da progledaju iz svojih tunela i vide svetlo kakvo ih čeka ako se bar malo otvore. Da vide kakvi mogu da budu i da je sve u životu moguće, ako veruješ u sebe. 



Mislim da sam uspela da vam približim svrhu ovog bloga. Deliću sa vama moja razmišljanja na različite teme. Zanima me psihologija i rad na sebi tako da očekujte dosta tekstova na tu temu. 

Ukoliko imate predloge za naredne tekstove šaljite mi ih na e-mail andjelijagrbovic@gmail.com ili na instagram @izvorinspiracije ako vam je tako pristupačnije.

Нема коментара:

Постави коментар

Šta bi rekla Anđelija sa 80 godina Anđeliji sa 19 godina?

NE PLAŠI SE. Živi život punim plućima. Oseti svaki trenutak, jer se neće ponoviti.   UŽIVAJ U ŽIVOTU. Neka te ne brine šta ko misli o...