Posle malo duže pauze, vraćam se pisanju ovde. Zašto nisam pisala? Bar ne ovde, pisala sam za sebe. Nisam se osećala inspirisano. A ako ja nisam inspirisana, kako ću vas da inspirišem? Ne kažem, mogla sam da se nateram "na silu" da nešto objavim, ali to ne bi bilo iz srca i to ne bih bila ja.
Ne znam koliko me pratite na instagramu i koliko znate šta studiram. Ali, evo reći ću vam i ovde. Studiram ekonomiju. Fakultet za koji nisam nešto preterano zainteresovana. Neki predmeti su mi zanimljivi, neke nikad ne bih sama učila. Naravno, na svakom fakultetu postoji neki predmet koji ne volite i to je tako. Ali, kako studiram van rodnog grada i kako sam počela "samostalno" da živim, sve sam više počela da se preispitujem šta ja to želim od života. Čime želim da se bavim? Jao, da vi znate šta je meni sve prolazilo kroz glavu. Od misli koje su u fazonu: "Trošiš vreme sad na nešto što te ne zanima, radiš nešto što ne voliš, gubiš 4 godine života", do misli poput: "Ko si ti zapravo, znaš li?" Shvatate da sam se dosta preispitivala. A kako sve u životu ima svoj razlog, naletela sam na knjigu "Velika čarolija" koja mi je pomogla da osvestim sebe zašto neke stvari radim.
Ja sam kreativac više nego što npr. volim matematiku. Dajem primer, ne kažem da jedno isključuje drugo. Ali, volim da pišem, volim fotografiju, volim da čitam razne knjige i prosto vizuelni sam tip. Zato me je kopkalo da li da ostanem na ovom faksu. I onda je došla velika čarolija, hehe. Draga Elizabet Gilbert je objasnila u svojoj knjizi kako je ona tek posle 4te knjige napustila stabilan posao i počela da živi samo od pisanja. Pre toga nije želela da opterećuje svoju kreativnost da je izdržava. Većinu svog života je radila neki posao koji joj je donosio novac i pored toga pisala. Ali, pisala iz ljubavi, naravno. Tu sam se zapitala. Da li ja stvarno želim da opteretim svoju kretivnost i inspirisanost da me izdržava, da li će ona zaista doći svaki put kada je pozovem? Neće. Nije inspiracija zavisna od nas. Ali, pisac jeste od nje, recimo. Ako pokušam da je zarobim, pobećiće mi, a kako da živim od nje ceo život ako želi da bude slobodna?
Da, poverovala sam u ovo. Jer ima smisla. A ne mogu da radim ništa dobro bez smisla. Kao i niko od nas. Ne možemo da damo sve od sebe ako ne vidimo gde idemo, zašto nešto radimo. To mi je mnogo bitno. (Jedva čekam da pročitam "Pronađi svoje zašto" od Simona Sineka i vidim da li ću potvrditi ova moja razmišljanja, a znam da hoću. )
Shvatila sam da mi treba fakultet koji će mi dati neku sigurnost, jer još uvek nisam osoba koja je iskristalisala šta hoće. Baš sam u godinama u kojima se dosta preispitujem, gubim pa nađem. Valjda je to prirodno za 20te. Ne znam, da li se i vi preispitujete?
Ono što me još zadržava da ostanem ovde gde jesam, je istrajnost. Upornost. Neodustajanje. Kad bih sad napustila faks, izabrala bih lakši put. Bar osećam da je tako. I kao što mi reče jedna divna devojka, kojoj ni ime ne znam: "Odustajanjem od faksa sad, počela bi da odustaješ od teških stvari i u budućnosti. Na kraju bi verovatno odustala i od sebe." Nešto u tom smislu.
A to ne dolazi u obzir. Odustajanje nije opcija.
Izabrala sam da idem ovim putem. Koji nije loš, samo je teži. Ali, smatram da je to vredno.
Izabrala sam smer marketing, on me zanima. Pogotovo digitalni mareting. Verujem da ću znanja koja pokupim na faksu bar malo upotrebiti u svojim zamislima. Povezati sve to što naučim sa kreativnošću. A znam da hoću, Bog slaže kockice, moje je da verujem i da se trudim.
Poruka za tebe koji čitaš ovaj tekst je da ne odustaješ kad je teško. Život nije uvek lak, ali je divno živeti život vredan življenja. Nađi svoje zašto. Jer kad imaš jako zašto, nijedno kako te neće poljuljati. Budi uporan u svojoj nameri da živiš kvalitetniji život svaki dan. Nema smisla trćiti život na gluposti, posveti se tebi bitnim stvarima i ljudima. Budi pozitivan. Tu ne mislim da budeš super ako ti se plače, ne mislim na ove moderne duhovnosti. Budi pozitivan da bi ti život bio lepši, misli na lepe stvari koje imaš u svom životu. I zaista takvih stvari će biti sve više. Probaj. Šta gubiš? A da, znam šta gubiš. Gubiš život koji nije vredan življenja. A to je nešto najbitnije na svetu, znaš?❤
Ne znam koliko me pratite na instagramu i koliko znate šta studiram. Ali, evo reći ću vam i ovde. Studiram ekonomiju. Fakultet za koji nisam nešto preterano zainteresovana. Neki predmeti su mi zanimljivi, neke nikad ne bih sama učila. Naravno, na svakom fakultetu postoji neki predmet koji ne volite i to je tako. Ali, kako studiram van rodnog grada i kako sam počela "samostalno" da živim, sve sam više počela da se preispitujem šta ja to želim od života. Čime želim da se bavim? Jao, da vi znate šta je meni sve prolazilo kroz glavu. Od misli koje su u fazonu: "Trošiš vreme sad na nešto što te ne zanima, radiš nešto što ne voliš, gubiš 4 godine života", do misli poput: "Ko si ti zapravo, znaš li?" Shvatate da sam se dosta preispitivala. A kako sve u životu ima svoj razlog, naletela sam na knjigu "Velika čarolija" koja mi je pomogla da osvestim sebe zašto neke stvari radim.
Ja sam kreativac više nego što npr. volim matematiku. Dajem primer, ne kažem da jedno isključuje drugo. Ali, volim da pišem, volim fotografiju, volim da čitam razne knjige i prosto vizuelni sam tip. Zato me je kopkalo da li da ostanem na ovom faksu. I onda je došla velika čarolija, hehe. Draga Elizabet Gilbert je objasnila u svojoj knjizi kako je ona tek posle 4te knjige napustila stabilan posao i počela da živi samo od pisanja. Pre toga nije želela da opterećuje svoju kreativnost da je izdržava. Većinu svog života je radila neki posao koji joj je donosio novac i pored toga pisala. Ali, pisala iz ljubavi, naravno. Tu sam se zapitala. Da li ja stvarno želim da opteretim svoju kretivnost i inspirisanost da me izdržava, da li će ona zaista doći svaki put kada je pozovem? Neće. Nije inspiracija zavisna od nas. Ali, pisac jeste od nje, recimo. Ako pokušam da je zarobim, pobećiće mi, a kako da živim od nje ceo život ako želi da bude slobodna?
Da, poverovala sam u ovo. Jer ima smisla. A ne mogu da radim ništa dobro bez smisla. Kao i niko od nas. Ne možemo da damo sve od sebe ako ne vidimo gde idemo, zašto nešto radimo. To mi je mnogo bitno. (Jedva čekam da pročitam "Pronađi svoje zašto" od Simona Sineka i vidim da li ću potvrditi ova moja razmišljanja, a znam da hoću. )
Shvatila sam da mi treba fakultet koji će mi dati neku sigurnost, jer još uvek nisam osoba koja je iskristalisala šta hoće. Baš sam u godinama u kojima se dosta preispitujem, gubim pa nađem. Valjda je to prirodno za 20te. Ne znam, da li se i vi preispitujete?
Ono što me još zadržava da ostanem ovde gde jesam, je istrajnost. Upornost. Neodustajanje. Kad bih sad napustila faks, izabrala bih lakši put. Bar osećam da je tako. I kao što mi reče jedna divna devojka, kojoj ni ime ne znam: "Odustajanjem od faksa sad, počela bi da odustaješ od teških stvari i u budućnosti. Na kraju bi verovatno odustala i od sebe." Nešto u tom smislu.
A to ne dolazi u obzir. Odustajanje nije opcija.
Izabrala sam da idem ovim putem. Koji nije loš, samo je teži. Ali, smatram da je to vredno.
Izabrala sam smer marketing, on me zanima. Pogotovo digitalni mareting. Verujem da ću znanja koja pokupim na faksu bar malo upotrebiti u svojim zamislima. Povezati sve to što naučim sa kreativnošću. A znam da hoću, Bog slaže kockice, moje je da verujem i da se trudim.
Poruka za tebe koji čitaš ovaj tekst je da ne odustaješ kad je teško. Život nije uvek lak, ali je divno živeti život vredan življenja. Nađi svoje zašto. Jer kad imaš jako zašto, nijedno kako te neće poljuljati. Budi uporan u svojoj nameri da živiš kvalitetniji život svaki dan. Nema smisla trćiti život na gluposti, posveti se tebi bitnim stvarima i ljudima. Budi pozitivan. Tu ne mislim da budeš super ako ti se plače, ne mislim na ove moderne duhovnosti. Budi pozitivan da bi ti život bio lepši, misli na lepe stvari koje imaš u svom životu. I zaista takvih stvari će biti sve više. Probaj. Šta gubiš? A da, znam šta gubiš. Gubiš život koji nije vredan življenja. A to je nešto najbitnije na svetu, znaš?❤
Нема коментара:
Постави коментар