VELIKA
ČAROLIJA
Elizabet Gilbert
Velika čarolija će doći do tebe ako joj kreneš u susret.
Nikako drugačije. Neće prva prići jer je stidljiva. Moraš da joj zagolicaš
maštu da bi se pokrenula. Tvoje je da radiš svakog dana, bez izuzetka. Ne moraš
3 sata svaki dan, i 5 minuta je prihvatljivo, ako je svakodnevno. Bitno je da
je ne zapostaviš, jer će se onda naljutiti i otići.
Pitate se šta je Velika čarolija. Obajsniću vam. Velika
čarolija je nalet inspiracije. Spajanje ljudskog i božanskog. Osećaj u kome kad
radiš nešto vreme stane, nemaš osećaj za prostor, ni za sebe. U tim trenucima
si najsrećniji. To su trenuci u kojima pisac kad nešto napiše kaže: „Ne znam
odakle mi to.“ Oseća da to nije samo deo njega već nešto mnogo veće. Takva
velika čarolija daje vrednost svemu, daje dušu svakom radu. Velika čarolija
pravi razliku između sjajnog i dobrog.
Impresivne rečenice i moja razrada tih mišljenja.
·
Kreativnost je dar kreatoru, ne samo
kreativnoj publici.
Elizabet govori o naletu inpiracije kad kreneš da stvaraš. Odnosno
da ti neko pomaže u pisanju. Prosto znaš da to nije samo deo tebe već se veća
sila meša u tvoje stvaranje. Taj trenutak koji obično umetnici opisuju kao: „Ne
znam odakle mi to“, je trenutak sreće ravan onom kad se zaljubiš. Tad letiš i
osećaš prisustvo nečeg većeg od tebe.
Ova rečenica nam govori o tome koliko sam kreator, dok piše oseća
ogromno zadovoljstvo i spokoj, stvaranje je njegov dar koliko i dar njegove
publike. Zato pisci imaju potrebu da sve zapišu, to im daje osećaj olakšanja,
lepote, topline i oslobađanja duše. Sam čin ispisivanja svojih misli na papir,
čini da se pisac oseća mirnije. A tek osećaj ispunjenosti kad shvati da je
stvorio nešto vredno, verujem da se ne može porediti ni sa čim.
·
Kad ta pomoć stigne – onaj osećaj da sam na pokretnoj traci koja me
nosi, na pokretnoj traci koja nosi moje reči – s
oduševljenjem prihvatam vožnju. U toj situaciji raspišem se kao da nisam sva
svoja. Izgubim osećaj za vreme, za
prostor, za samu sebe. Dok se to događa, zahvalna sam
tajanstvenom za pomoć. A kad me napusti,
ne pokušavam da ga zadržim, već marljivo
nastavljam sa radom, u nadi da će se genije opet
pojaviti.
Zaključak je da moraš da radiš non stop, imao inspiraciju ili ne,
da bi živeo kreativnim životom. Kad će inpiracija doći, nije tvoje da znaš,
tvoje je da radiš i uhvatiš je. Uživaj u procesu, piši, napreduj, a
tajanstveni će doći kad vidi koliko si uporna u svojoj nameri da svoriš nešto
vredno i korisno ljudima da žive život punim plućima. Nemoj da je čekaš, kreni i uhvati je.
·
Ne treba vam pismeno odobrenje od direktora škole da biste vodili
kreativan život.
Svi smo rođeni kreativni, ta kreativnost čuči u nama i kad mislimo
da smo miljama daleko. Zato EVO VAM GA odobrenje ako vam treba, sad idite i napravite nešto.
·
“Ne, Liz. Moje tetovaže su trajne, ali moje telo je privremeno.
Kao I tvoje. Kratko smo ovde na Zemlji, pa sam još odavno odlučila da se ukrasim što razigranije, dok
još imam vremena.”
Kratko smo na ovoj planeti. Poenta je da to vreme koje imamo
ispunimo što raznobojnije, ispunjenije i sa puno radosti. Imamo premalo vremena
da radimo ono što ne volimo. Zato ne odustaj od svojih snova, šta te košta da
živiš život u ljubavi sa sobom? Kajaćeš se ako ne pokušaš. Bolje je i da pokušaš i padneš, nego da nikad ne pokušaš. Prvo što bi roditelji trebali da nas nauče je
da naučimo kako se gubi. Mnogo puta ćemo pasti, ali kako posle toga ustati još
jači i spremniji za borbu? To je odlika hrabrih ljudi. Onih koji su verni
svojoj viziji.
·
Radite, dakle, ono što vas vodi u životu. Idite za onim što vas opčinjava, zaokuplja, primorava. Verujte u to.
Stvarajte ono što u vašem srcu izaziva revoluciju. Ostalo će se postarati samo za sebe.
Bog je najveći obožavalac ljudi koji rade ono što vole. Kad kreneš
za osećanjem radosti u svojoj duši, Bog te podržava i sve okreće u tvoju
korist. Jer imaš svoju svrhu. Kad ideš za njom, Bog ti krči put. Veruj u to što
radiš, veruj u Boga.
Нема коментара:
Постави коментар