петак, 31. мај 2019.

Šta bi rekla Anđelija sa 80 godina Anđeliji sa 19 godina?


NE PLAŠI SE. Živi život punim plućima. Oseti svaki trenutak, jer se neće ponoviti. 

UŽIVAJ U ŽIVOTU. Neka te ne brine šta ko misli o tebi, ljudi će svakako pričati, ono što je bitno je kako se ti osećaš. Radi ono što te čini srećnom, šta možeš da izgubiš?

GREŠI. Jedino ćeš tako moći da dođeš do vrha. Pokušavaj. Ne odustaj.

 VERUJ U SEBE. Veruj da Bog ima plan za tebe i da te nikad ne napušta. Onda kad misliš da sve propada u stvari se sve slaže. Bog je najviše uz tebe u olujama, u teškim životnim situacijama.

VOLI. Voli tako da ne tražiš ništa za uzvrat. Ljubav je smisao života. Nemoj da te obeshrabri ako te povređuju. Veruj u ljubav. Veruj u dobro. Veruj da kako radiš tako ti se vraća. Ne plaši se draga moja, nemoj da dozvoliš da te strah koči da živiš život punim plućima.

USUDI SE. Usudi se da živiš svoje snove. Stvorena si za velika dela. Nisi došla na ovaj svet za životariš, došla si da živiš.

TI VREDIŠ. Oslobodi se osećanja manje vrednosti koji su ti drugi nametnuli. Ti si vredna uspeha, ljubavi, života kakav želiš da živiš. Svaki trud se isplati. Posveti se onome što voliš da radiš. Unesi dušu u svoja dela. To nikada neće propasti. Ako ništa, znaš da si pokušala, znaš da si uradila ono što je do tebe.

 ZASLUŽUJEŠ NAJBOLJE. Nemoj nikad da pristaneš na manje od toga.

NEMOJ DA SE SVETIŠ. Ko tebe kamenom, ti njega hlebom. Sve se u životu vraća. Želi drugome ono što želiš i sebi. Oprosti svima, oslobodi dušu svoju tog tereta. Niko nije svesno hteo da te povredi. Ljudi su u svojoj brizi i nezadovoljstvu, pokušali da nađu mir vređajući tebe. Razumi ih, nemoj da ih kudiš, njima najviše treba ljubavi. Budi nežna. 

BUDI ŽELJNA ZNANJA I MUDROSTI. Uči svakog dana. Upijaj priče ljudi koji su ostvarili ono što ti želiš i zapamti, kada ti kažu da nešto ne možeš, to je njihovo uverenje, ne tvoje. Oni zapravo govore: "Ja to ne bih mogao."

 NE SLUŠAJ DRUGE LJUDE. Slušaj sebe i svoja osećanja. Svakog čoveka koji je bio vizionar, prvo su nazivali ludakom, a kasnije ga slavili. 

KAD TI KAŽU DA SI LUDA, ZAHVALI SE. To je kompliment. Radiš nešto drugačije.

NE BUDI LENJA. Budi disciplinovana. Fokusiraj se na cilj. 

SVAKI DAN JE DAR. Budi zahvalna. Zahvalni ljudi su srećni ljudi, a ne obrnuto. Kad si zahvalna za sadašnji život, Bog će ti dati više. A, ako ne znaš da uživaš sad, nećeš znati da uživaš ni kad dobiješ to što želiš.

VERUJ LJUDIMA KOJI KAŽU DA JE MOGUĆE. Ako ti neko svojim primerom pokaže da je moguće, zašto mu ne poveruješ?

VIŠE SE SMEJ. Prekratak je život da bi ga proveo kukajući nad sopstvenom sudbinom. Uvek pronađi razlog za smeh. Kad tako kreneš da radiš, Bog će se postarati da ti da još više razloga za to.

ŽIVI SA SMISLOM. Napravi svoje malo carstvo. Ostavi svojoj deci mudrost, ne novac. Nauči ih da uživaju. To je najbitnije.

ŽIVI TAKO DA KAD BUDEŠ ODLAZILA, SVI PLAČU, SAMO TI SE RADUJEŠ. Danas uradi ono što će učiniti da budeš srećna i zadovoljna kad odeš iz ove realnosti.

NIKAD NIJE KASNO DA ŽIVIŠ ŽIVOT KAKAV ŽELIŠ. Usudi se i kreni. Bolje je živeti 10 godina, ali da u njima ima života, nego 80 bez trunke živosti. Znaš kako kažu, neki ljudi umru sa 30, a zakopaju ih sa 80. Nemoj da budeš jedna od njih.

Shvatila si ovo sa 19 godina, nemoj da ti prođe jedan jedini dan, a da ne budeš svesna zbog čega živiš.

Volim te. Veruj u sebe.



                                                                                                                                Anđelija 19
ŠTA SU TVOJI PRIORITETI SAD? 


  • Ne plaši se
  • Uživaj u trenutku 
  • Greši
  • Ne odustaj
  • Veruj u sebe 
  • Voli 
  • Veruj u ljubav
  •  Usudi se
  •  Ti vrediš
  •  Zaslužuješ najbolje
  •  Oprosti svima 
  •  Veruj ljudima kada kažu da je moguće
  •  Više se smej 
  •  Budi zahvalna
  • Budi luda
  •  Budi svoja
                                                                                                      Izvor inspiracije❤

Ukoliko Vas je ovaj tekst inspirisao, pišite mi na inatagram: izvorinspiracije ili na e-mail: izvorinspiracije@gmail.com

Volela bih da čujem utiske!

уторак, 23. април 2019.

Zašto je toliko važno voleti sebe?


Ispred vas se nalaze razlozi
koji su mi pomogli da shavatim
zašto je toliko bitno voleti sebe.



  • Zato što si predivan/predivna.      

Ti si divna duša. Zar misliš da Bog greši, da te je greškom stvorio? Ti si jedinstven, originalan. NE POSTOJI još jedna osoba koja je ista kao ti. Postojiš samo TI. To je tako sa razlogom. Ti imaš svoju svrhu na ovom svetu. Imaš svoj dar. Otkrij ga.

 Došao si ovde sa razlogom. Nekome si došao život ulepšati. Kome?

 Sve svoje darove naći ćeš u sebi. Zar nije prelepo to što je Bog osmislio. Sve što te zanima, sve tajne tvog bića, sakrivene su u tebi. Svi odgovori su tu. Ono što je potrebno da uradiš, da bi ih čuo, je da se povučeš u tišinu i slušaš. Budi uporan u tome.

 Nauči da meditiraš. Meditacija je put do istinskih dubina tvog bića. To nije sekta ili nekakav ritual predviđen za stare duhovnjake na nekoj planini. Istraži o meditaciji i otkrij koliko samo dobrobiti može da ti donese.



  • Zato što si dovoljan/dovoljna.


Bitno je da znaš da si dovoljno lep, pametan, baš takav kakav si. Ti vrediš. Nema potrebe da se upoređuješ sa drugima, jer ne treba da budeš neko drugi. Ti treba da budeš TI. Budi svoj. To je sasvim dovoljno.



  • Jedina sigurna osoba sa kojom ćeš ostati do kraja života si ti sam.


Šta ti to govori? Imaš izbor. Ceo život da se svađaš, ili voliš i na lepše načine pričaš sa sobom. Ako si „osuđen“ na sebe, onda učini da ti to bude poklon, a ne zatvor. Moć je u tvojim rukama.


  •  Kako ti vidiš sebe, tako te vide i drugi ljudi.


Mišljenje i odnos koji imaš prema sebi, prenosi se i na druge ljude. Ako ti poštuješ i voliš sebe, i drugi će to isto činiti. Kad ti budeš voleo sebe onako kako zaista zaslužuješ, onda će u tvoj život doći ljudi koji će te voleti baš onako kako zaslužuješ.


  •       Život postaje lepši kad zavoliš sebe.


Svaka promena kreće prihvatanjem sebe. Da bi mogao da zavoliš sebe, treba da prihvatiš da si do sada radio najbolje što si znao i da ćeš u budućnosti raditi bolje. Ne krivi se. Krivnja ima nisku vibraciju i samo će te odvući od sebe. Prihvati postupke iz prošlosti i oprosti sebi, ako imaš šta da oprostiš.


  •               Bez ljubavi prema sebi nema ni duhovnog, ni materijalnog izobilja.

Zašto bi vam nešto dolazilo u život ako se vi sami ne volite? Zašto bi došlo tamo gde nema ljubavi? Sve je energija. Ako volite sebe, stvarate pogodno tlo za sva ostala izobilja. Obilja zdravlja, ljubavi, prijateljstva, novca. Bez ljubavi prema sebi, nema ničega vrednog.



  •              Privlačićeš ljude koji takođe vole sebe.

Zar to nije divno? U život će ti ulaziti ljudi koji znaju da vole sebe. A, ako znaju da vole sebe, znaće da vole i tebe. Ljubav prema sebi je pokretač svih ostalih ljubavi. Probudi je.


  •              Da bi zaista voleo druge prvo treba da zavoliš sebe.

 Kako ćeš znati da voliš druge, ako ne voliš sebe? Kad razumeš sebe, svoje potrebe, zahteve, razumećeš i tuđe. Imaćeš šta da pružiš drugima jer se u tebi nalazi ljubav. Ta „posuda“ u tvojim grudima treba da bude puna da bi mogao i druge da voliš. Ne možeš iz prazne posude nekome nešto dati.


  •       Ljubav prema sebi nije sebična. 
Učili su nas da smo sebični, ako ugađamo sebi. Ako držimo do sebe. Ako ne dozvoljavamo da nas vuku na sto strana. Ako ne živimo po pravilima koje društvo određuje. Ako se izdvajamo. Ako volimo nešto drugo. Voleti sebe nije sebično. Baš suprotno, ljudi koji ne vole sebe su sebični. Jer ako ti je dat dar, a ti nisi zahvalan, ko je onda sebičan? Kad smo zadovoljni sobom, možemo to zadovoljstvo da prenesemo i na druge. Jedino čovek koji je srećan sam sa sobom, može tu sreću preneti i na druge. Nesrećan čovek ne može ni sam sa sobom da se nosi, a kamoli još i o drugima da brine.



  •              Tvoj život je tvoje ogledalo.

Ako kažeš: „Volim te“, šta vidiš i čuješ sa druge strane? „Volim te“. Ako kažeš: „Ti si niko i ništa, šta čuješ? „Ti si niko i ništa.“ Sve kreće od toga kako ti misliš o sebi.


  •   Sebi treba da budeš najbolji prijatelj, a ne najgori neprijatelj. 
Učili su nas da smo dobri, samo ako smo poslušni. Ako nešto ne uradimo kako treba, odmah ne valjamo. Razdvojite svoje postupke od mišljenja o sebi. Vi niste vaše ponašanje, vi niste vaše misli, vi niste vaši postupci. Vi ste mnogo više od toga. Vredite samim svojim postojanjem. Ne morate ništa da uradite da biste vredeli. Ne krivite se kad pogrešite, budite blagi prema sebi. Tako se učite ljubavlju prema sebi. Ophodi se prema sebi kao prema najboljem prijatelju.




Ljubav prema sebi se uči. Prvo, treba da vidite ko vas je uverio pa ne volite sebe? To ćete naći u meditaciji. Kad pronađete uzrok, moći ćete da krenete u avaturu punu lepih osećanja upućenih sebi. Afirmacije će vam pomoći u promeni loših uverenja. Govorite: “Ja vredim, ja sam vredan ljubavi, ja sam vredan svega što imam i što mi tek stiže.”

Promenite misli koje imate o sebi. Ponavljajte ove afirmacije dok god vam one ne postanu prirodne. Budite uporni. Vaše stare misli će se vraćati, ali vi ste tu da poverujete u istinu, a ne u stare programe.

Kako ćete znati da je neka misao istinita? PO OSEĆAJU KOJI IMATE. Ako imate dobar osećaj, znajte da je vaša misao u skladu sa Bogom. Ako imate loš osećaj, vaša misao je udaljena od Božije. Emocije su RAZGOVOR vas i Boga. Obratite pažnju na njih. Obratite pažnju kako se osećate dok izgovarate različite rečenice.

I za kraj, fokusirajte se na svoje vrline dok radite na manama. Da, treba da radite na sebi. Ali, gledajte da dok radite na ljubavi prema sebi, cenite svoje kvalitete, a ne da vam fokus bude samo na onome što treba da promenite.



Nadam se da sam vam ovim tekstom pomogla da uočite važnost voljenja sebe. Pišite mi ukoliko jesam, radujem se da razmenjujemo mišljenja!   

                                                                
                                                                                                S ljubavlju, vaš IZVOR INSPIRACIJE

недеља, 14. април 2019.

Ma šta je to za tebe, TI SI JAKA!


"Ma ništa to nije, prošla si ti i gore stvari!" "Ma ajde bre, ne pravi se beba, šta cmizdriš! "Ne možeš da budeš tako preosetljiva, nećeš se lepo provesti u životu." "Ne možeš kroz život da ideš srcem, slomiće te." "Tvoje fantazije su jedno, život je nešto drugo!" "Život je borba, tu opstaju samo oni najjači." Hoćete li da nastavim? Da nastavim sa LAŽIMA koje su nam usadili u glave? Uverenjima koja ni za koga nisu dobra? Koja nas samo okreću od naše svetlosti?


Molim te, ako ovo čitaš i ne osećaš se dobro, iskaži to. Kako znaš i umeš. Plakanjem, pisanjem, pričanjem, ćutanjem, gledanjem u jednu tačku, šetnjom, zagrljem... Kako god ti odgovara.

Samo nemoj da budeš jaka. Nemoj da se praviš da si dobro, ako nisi dobro. Nemoj da te neko ubeđuje u lažiranje emocija. Znaš, svaka tuga koju nosiš se slaže na prethodnu tugu, AKO JE NE ISKAŽEŠ. Nagomilava se i stvara zalihe patnje u telu i duši i na kraju, ne budeš jak, nego znaš šta ti se desi? OTUPIŠ. Ne znaš kad si srećan ni kad si tužan. Ne znaš koju emociju osećaš, niti možeš da je iskažeš jer predugo si sve krio ispod maske osmeha. Otupiš na lepe stvari, a isto tako i na one ružne. Postaneš kamen koji hoda u telu ljudskog bića.


NE DOZVOLI DA BUDEŠ KAMEN. Promeni to.


Čovek je najjači kad je najslabiji. Kakav paradoks. Ukoliko želiš da dođeš do svetlosti svog bića, prvo moraš da upoznaš mrak. Jer bez mraka, nema svetlosti. Nema kontrasta. On ti je potreban da bi zasijala u punom sjaju.


Neki ljudi odustanu i pre nego što dođu do vrata mračne prostorije u kome su svi njihovi strahovi, brige, prikrivene nesposobnosti... Odustanu i pre nego što su krenuli u potragu. Oni prožive život ispred vrata. Nikad ih ne otvore. Jer se plaše. SEBE. Tačnije, svoje zamisli o tome ko su. Jer šta ako nisu dovoljno dobri, šta ako ne mogu, šta ako ne znaju kako, šta ako su nesposobni, šta ako nemaju sreće? Ali, nikad ne saznaju odgovor jer su ostali na ulazu svog života.


Da bi prošao kroz ta vrata i prevazišao mračnu prostoriju, prvo moraš da zakopaš duboko u svoju nesigurnost. Moraš da budeš slab. Moraš da osetiš kako je to biti sa svojim nesigurnostima, kako je biti u strahu, kako je biti na dnu. Kad to osetiš, shvatiš da nemaš čega da se plašiš. To si ti, a tvoje nesigurnosti i strahovi su nešto što si samo ti zamislio u svojoj glavi. 


Kad se suočiš sa njima, nestaju. Nema više ograničenja. Zakoračio si u mračnu prostoriju koja te je toliko plašila i ZASIJAO. Otkrio dubine svog bića. Shvatio koliko si sjajan i koliko svetlosti nosiš u sebi. A sve te divne emocije si iskusio zato što si se usudio da upoznaš svoju slabost. Nisi se krio od sebe. Zagledao si se u sebe. Duboko kopajući po rupama iz prošlosti.
Shvativši da sam sebi nemaš više šta da zameraš niti čega da se plašiš, otisnuo si se u život vredan življenja i postao osoba koja sija kao dijamant. Prošao si mrak i zasvetleo. Niko više ne može da ti oduzme to što imaš i nosiš u sebi jer si sam sebe obnovio.

Ako ti kažu da si jak, reci im da jesi, ali samo zato što si nekada prihvatio činjenicu da si slab. Slabost je vrlina ako znaš kako da je brusiš. Ne odustaj i prođi kroz ta vrata mraka. Ono što te čeka, neprocenjivo je. Ti to zaslužuješ. Zasijaj.

недеља, 17. фебруар 2019.

Recenzija knjige "Srećni ljudi čitaju i piju kafu"

Pisac: Anjes Marten-Ligan
Broj strana: 185
Žanr: Drama, ljubavni

Kada sam videla naslov ove knjige, prosto sam odmah poželela da je pročitam. Nije mi trebalo dugo da odem i kupim je. Ako bi neko pokupovao sve knjige ovog sveta, ja sam.

Volim da čitam i istražujem nove svetove. Zato je ova knjiga na mene ostavila poseban utisak.

Da bih vas uvela u radnju, reći ću vam nekoliko reči o njoj.

Dijan kao da ima savršen život. Supruga je, majka i vlasnica pariske kafe-knjižare "Srećni ljudi čitaju i piju kafu". Ali, kad izgubi muža i ćerku u tragičnoj saobraćajnoj nesreći, sve u njenom životu staje, sve osim njenog srca koje idalje kuca. Uporno. Bolno. Izlišno. Izgubljena u moru uspomena, ona više ne zna kako da nastavi da živi.

Godinu dana kasnije Dijan će šokirani svoju porodicu i prijatelje iznenadnom odlukom da se preseli u gradić na irskoj obali. Konačno odlučna da ponovo izgradi svoj život, sama. Tamo će upoznati Edvarda, privlačnog ali uzdržanog fotografa iz susedstva. Hoće li dozvoliti sebi da ponovo voli? Hoće li prevladati strah da će novom ljubavlju izdati voljene kojih više nema?

Dirljiva i ispunjena nadom, Dijanina priča probudiće u vama mnogo emocija. Ne možete ostati ravnodušni prema ovoj ženi čije je putovanje toliko dramatično koliko i neobično, kojoj je život sve pružio a onda sve uzeo, i koja nema drugog izbora sem da se bori.

Kada sam pročitala opis ove knjige, mislila sam da je možda još jedna u nizu sličnih priča. Klasična ljubavna, sa predvidivim krajem, ali nije. Kad čitate između redova, shvatate njenu dubinu.

Sve vreme dok sam je čitala, imala sam jasnu sliku u glavi. Mašta mi je bila uključena na 1000. Uživala sam. Iako, naravno, nisu bili uvek divni prizori, svaki je opisan na svoj način. Ono što mi se svidja jeste stil pisanja. Nijednom mi nije bilo dosadno, posle druge stranice znala sam da ću je brzo pročitati. Tako je i bilo, nisam mogla da prestanem da čitam. Ne davi sa opisima, bespotrebnim stvarima, a opet sve kaže kroz par jednostavnih rečenica.

Plakaćete i smajati se uz ovu knjigu. Toliko emocija sam proživela čitajući je. Ježićete se na neke situacije, nećete sigurno ostati ravnodušni.

Dijan je imala izbor, da odustane od života ili da se bori. Rešila je da se bori. Ali, išla je korak napred, nazad dva. Nije bilo lako. Postepeno se vraćala u život. U tome joj je pomogla ljubav, ali presudna je bila ona. Ona koja ustaje iz kreveta i kada ne želi.

Ova knjiga šalje nam poruku koja glasi: "Da biste bili srećni sa drugima, morate biti srećni sami sa sobom." Tu sam shvatila da nije klasična ljubavna priča.

Još jedna poruka sadržana je u ovoj rečenici: "Sada sam naprosto mogla da uživam u tim malim, sitnim zadovoljstvima." Kroz celu knjigu se provlači koliko ona voli kafu. I kada je bila u lošem stanju, kafa je polako vraćala u život. Učila je da uživa u sitnim ritualima. To je ono što se i ja trudim da radim i podelim sa vama. Male stvari koje život znače.

Želim drugi deo ove knjige. Iako znam šta bi se desilo, želela sam ga čim sam završila poslednju stranicu. Iako je sve rečeno, nekako mi je nedovršena, želim još malo da uživam u njoj.

понедељак, 11. фебруар 2019.

Kad vreme stane?

Kada čekaš nešto lepo što će se desiti, vreme kao da stoji. Kad ti se dešava nešto loše, vreme kao da nikad neće proći. Naučnici su stvorili vreme da bismo mogli da se orijentišemo. Ali, da li je ono zaista išta više od naučne izmišljotine?

Svaki put kad ne razmišljaš o vremenu koje prolazi, shvataš da imaš uvek i samo sadašnji trenutak. A ono što često ne znaš jeste koliko je on dragocen. Neko bi dao sve da ima bar još jedno SADA sa osobom koju voli. I nemojte preći preko ove rečenice olako, ZAISTA postoje ljudi kojima se njihova najveća ljubav nije probudila. Koji bi dali sve da čuju gunđanje svojih roditelja. Nečija sestra moli za još jedan haos u sobi i ukradenu majicu. Nečiji brat preklinje za još jednu čvrgu. Neka majka je sada tužna jer je njen sin otišao sa andjelima. Shvatate li? Shvatate li koliko je sadašnji trenutak koji IMATE dragocen?

Nećete živeti na ovoj planeti večno. Znam da to izgleda kao nešto strašno. Ali, to treba da vas inspiriše i motiviše da živite punim plućima. Ej, živi ste. Dišete. Hodate. Sutra je novi dan. I prekosutra je novi dan. Iskoristite ih.

Ako želite da počnete da snimate za jutjub, krenite odmah. Ako želite da upišete fakultet sa 40 godina, upišite ga! Hoćete da napišete knjigu? Krenite sa jednom stranicom danas! Pokrenite se! Radite na svojim snovima! U čemu je svrha života ako ne uživamo u njemu? Ako ga protraćimo na kukanje kako nešto ne možemo? Budite uplašeni, ali strah će nestati ako počenete da radite.

Imate dovoljno vremena za sve. Ako ga stvorite. Ako se posvetite životu. Ako svaki trenutak osvestite i osetite. Imate vremena. Pitanje je imate li volje?

Kako se osećate kada čitate ove redove? Sjajno, zar ne? Motivisano, snažno?! E pa čitajte ih svaki dan ako treba, samo održite to stanje svesti koje vam govori da vi to možete!

I još jedna važna stvar. U trenucima sreće, ne postoji vreme. Postoji samo to divno, predivno osećanje radosti. Vi. Ljubav. Život. Koliko puta budete osetili tu vanvremensku emociju, toliko puta ste ZAISTA ŽIVELI. Potrudite se da ih bude toliko, da ne možete da ih izbrojite.


Hvala seriji "Uvod u anatomiju" koja me je inspirisala za ovaj tekst, koja me je osvestila koliko je život vredan i koliko brzo možemo da odemo sa ove planete.❤

четвртак, 7. фебруар 2019.

Šta je to "Velika čarolija"?


VELIKA ČAROLIJA

Elizabet Gilbert

Velika čarolija će doći do tebe ako joj kreneš u susret. Nikako drugačije. Neće prva prići jer je stidljiva. Moraš da joj zagolicaš maštu da bi se pokrenula. Tvoje je da radiš svakog dana, bez izuzetka. Ne moraš 3 sata svaki dan, i 5 minuta je prihvatljivo, ako je svakodnevno. Bitno je da je ne zapostaviš, jer će se onda naljutiti i otići.

Pitate se šta je Velika čarolija. Obajsniću vam. Velika čarolija je nalet inspiracije. Spajanje ljudskog i božanskog. Osećaj u kome kad radiš nešto vreme stane, nemaš osećaj za prostor, ni za sebe. U tim trenucima si najsrećniji. To su trenuci u kojima pisac kad nešto napiše kaže: „Ne znam odakle mi to.“ Oseća da to nije samo deo njega već nešto mnogo veće. Takva velika čarolija daje vrednost svemu, daje dušu svakom radu. Velika čarolija pravi razliku između sjajnog i dobrog.

Impresivne rečenice i moja razrada tih mišljenja.


·        Kreativnost je dar kreatoru, ne samo kreativnoj publici.

Elizabet govori o naletu inpiracije kad kreneš da stvaraš. Odnosno da ti neko pomaže u pisanju. Prosto znaš da to nije samo deo tebe već se veća sila meša u tvoje stvaranje. Taj trenutak koji obično umetnici opisuju kao: „Ne znam odakle mi to“, je trenutak sreće ravan onom kad se zaljubiš. Tad letiš i osećaš prisustvo nečeg većeg od tebe. 

Ova rečenica nam govori o tome koliko sam kreator, dok piše oseća ogromno zadovoljstvo i spokoj, stvaranje je njegov dar koliko i dar njegove publike. Zato pisci imaju potrebu da sve zapišu, to im daje osećaj olakšanja, lepote, topline i oslobađanja duše. Sam čin ispisivanja svojih misli na papir, čini da se pisac oseća mirnije. A tek osećaj ispunjenosti kad shvati da je stvorio nešto vredno, verujem da se ne može porediti ni sa čim.

·         Kad ta pomoć stigne – onaj osećaj da sam na pokretnoj traci koja me nosi, na pokretnoj traci koja nosi moje reči – s oduševljenjem prihvatam vožnju. U toj situaciji raspišem se kao da nisam sva svoja. Izgubim osećaj za vreme, za prostor, za samu sebe. Dok se to događa, zahvalna sam tajanstvenom za pomoć. A kad me napusti, ne pokušavam da ga zadržim, već marljivo nastavljam sa radom, u nadi da će se genije opet pojaviti.

Zaključak je da moraš da radiš non stop, imao inspiraciju ili ne, da bi živeo kreativnim životom. Kad će inpiracija doći, nije tvoje da znaš, tvoje je da radiš i uhvatiš je. Uživaj u procesu, piši, napreduj, a tajanstveni će doći kad vidi koliko si uporna u svojoj nameri da svoriš nešto vredno i korisno ljudima da žive život punim plućima. Nemoj da je čekaš, kreni i uhvati je.


·        Ne treba vam pismeno odobrenje od direktora škole da biste vodili kreativan život.

Svi smo rođeni kreativni, ta kreativnost čuči u nama i kad mislimo da smo miljama daleko. Zato EVO VAM GA odobrenje ako vam treba, sad idite i napravite nešto.


·        “Ne, Liz. Moje tetovaže su trajne, ali moje telo je privremeno. Kao I tvoje. Kratko smo ovde na Zemlji, pa sam još odavno odlučila da se ukrasim što razigranije, dok još imam vremena.

Kratko smo na ovoj planeti. Poenta je da to vreme koje imamo ispunimo što raznobojnije, ispunjenije i sa puno radosti. Imamo premalo vremena da radimo ono što ne volimo. Zato ne odustaj od svojih snova, šta te košta da živiš život u ljubavi sa sobom? Kajaćeš se ako ne pokušaš. Bolje je i da pokušaš i padneš, nego da nikad ne pokušaš. Prvo što bi roditelji trebali da nas nauče je da naučimo kako se gubi. Mnogo puta ćemo pasti, ali kako posle toga ustati još jači i spremniji za borbu? To je odlika hrabrih ljudi. Onih koji su verni svojoj viziji.


·        Radite, dakle, ono što vas vodi u životu. Idite za onim što vas opčinjava, zaokuplja, primorava. Verujte u to. Stvarajte ono što u vašem srcu izaziva revoluciju. Ostalo će se postarati samo za sebe.

Bog je najveći obožavalac ljudi koji rade ono što vole. Kad kreneš za osećanjem radosti u svojoj duši, Bog te podržava i sve okreće u tvoju korist. Jer imaš svoju svrhu. Kad ideš za njom, Bog ti krči put. Veruj u to što radiš, veruj u Boga.


Ove rečenice pisala sam tokom čitanja "Velike čarlije". Kada me neka rečenica impresionira, zapišem je, i dam svoje objašnjenje. To sam od skoro počela da radim jer sam shvatila da samo čitanje knjiga ne pomaže, koliko i razrada nekih njenih delova. Ovde sam se fokusirala na pisanje kao kreativno izražavanje, jer ja to volim, ali vi možete da preokrenete za ono što vama prija. Nadam se da vam je ovaj tekst služio i da ćete pročitati celu knjiga. Ona zaista jeste kreativna biblija. :)


уторак, 29. јануар 2019.

Lakši put nije opcija.

Posle malo duže pauze, vraćam se pisanju ovde. Zašto nisam pisala? Bar ne ovde, pisala sam za sebe. Nisam se osećala inspirisano. A ako ja nisam inspirisana, kako ću vas da inspirišem? Ne kažem, mogla sam da se nateram "na silu" da nešto objavim, ali to ne bi bilo iz srca i to ne bih bila ja.

Ne znam koliko me pratite na instagramu i koliko znate šta studiram. Ali, evo reći ću vam i ovde. Studiram ekonomiju. Fakultet za koji nisam nešto preterano zainteresovana. Neki predmeti su mi zanimljivi, neke nikad ne bih sama učila. Naravno, na svakom fakultetu postoji neki predmet koji ne volite i to je tako. Ali, kako studiram van rodnog grada i kako sam počela "samostalno" da živim, sve sam više počela da se preispitujem šta ja to želim od života. Čime želim da se bavim? Jao, da vi znate šta je meni sve prolazilo kroz glavu. Od misli koje su u fazonu: "Trošiš vreme sad na nešto što te ne zanima, radiš nešto što ne voliš, gubiš 4 godine života", do misli poput: "Ko si ti zapravo, znaš li?" Shvatate da sam se dosta preispitivala. A kako sve u životu ima svoj razlog, naletela sam na knjigu "Velika čarolija" koja mi je pomogla da osvestim sebe zašto neke stvari radim.

Ja sam kreativac više nego što npr. volim matematiku. Dajem primer, ne kažem da jedno isključuje drugo. Ali, volim da pišem, volim fotografiju, volim da čitam razne knjige i prosto vizuelni sam tip. Zato me je kopkalo da li da ostanem na ovom faksu. I onda je došla velika čarolija, hehe. Draga Elizabet Gilbert je objasnila u svojoj knjizi kako je ona tek posle 4te knjige napustila stabilan posao i počela da živi samo od pisanja. Pre toga nije želela  da opterećuje svoju kreativnost da je izdržava. Većinu svog života je radila neki posao koji joj je donosio novac i pored toga pisala. Ali, pisala iz ljubavi, naravno. Tu sam se zapitala. Da li ja stvarno želim da opteretim svoju kretivnost i inspirisanost da me izdržava, da li će ona zaista doći svaki put kada je pozovem? Neće. Nije inspiracija zavisna od nas. Ali, pisac jeste od nje, recimo. Ako pokušam da je zarobim, pobećiće mi, a kako da živim od nje ceo život ako želi da bude slobodna?

Da, poverovala sam u ovo. Jer ima smisla. A ne mogu da radim ništa dobro bez smisla. Kao i niko od nas. Ne možemo da damo sve od sebe ako ne vidimo gde idemo, zašto nešto radimo. To mi je mnogo bitno. (Jedva čekam da pročitam "Pronađi svoje zašto" od Simona Sineka i vidim da li ću potvrditi ova moja razmišljanja, a znam da hoću. )

Shvatila sam da mi treba fakultet koji će mi dati neku sigurnost, jer još uvek nisam osoba koja je iskristalisala šta hoće. Baš sam u godinama u kojima se dosta preispitujem, gubim pa nađem. Valjda je to prirodno za 20te. Ne znam, da li se i vi preispitujete?

Ono što me još zadržava da ostanem ovde gde jesam, je istrajnost. Upornost. Neodustajanje. Kad bih sad napustila faks, izabrala bih lakši put. Bar osećam da je tako. I kao što mi reče jedna divna devojka, kojoj ni ime ne znam: "Odustajanjem od faksa sad, počela bi da odustaješ od teških stvari i u budućnosti. Na kraju bi verovatno odustala i od sebe." Nešto u tom smislu.
A to ne dolazi u obzir. Odustajanje nije opcija.

Izabrala sam da idem ovim putem. Koji nije loš, samo je teži. Ali, smatram da je to vredno.

Izabrala sam smer marketing, on me zanima. Pogotovo digitalni mareting. Verujem da ću znanja koja pokupim na faksu bar malo upotrebiti u svojim zamislima. Povezati sve to što naučim sa kreativnošću. A znam da hoću, Bog slaže kockice, moje je da verujem i da se trudim.

Poruka za tebe koji čitaš ovaj tekst je da ne odustaješ kad je teško. Život nije uvek lak, ali je divno živeti život vredan življenja. Nađi svoje zašto. Jer kad imaš jako zašto, nijedno kako te neće poljuljati. Budi uporan u svojoj nameri da živiš kvalitetniji život svaki dan. Nema smisla trćiti život na gluposti, posveti se tebi bitnim stvarima i ljudima. Budi pozitivan. Tu ne mislim da budeš super ako ti se plače, ne mislim na ove moderne duhovnosti. Budi pozitivan da bi ti život bio lepši, misli na lepe stvari koje imaš u svom životu. I zaista takvih stvari će biti sve više. Probaj. Šta gubiš? A da, znam šta gubiš. Gubiš život koji nije vredan življenja. A to je nešto najbitnije na svetu, znaš?❤

Šta bi rekla Anđelija sa 80 godina Anđeliji sa 19 godina?

NE PLAŠI SE. Živi život punim plućima. Oseti svaki trenutak, jer se neće ponoviti.   UŽIVAJ U ŽIVOTU. Neka te ne brine šta ko misli o...